Ljetna škola makedonskog jezika- Ohrid 2017.
Autor: Administrator , 24. 10. 2017.
Učenici makedonskog jezika Osnovne škole Nikole Tesle sa svojim su vršnjacima iz drugih zagrebačkih škola i ovog ljeta bili gosti ljubaznih makedonskih domaćina na Ohridskom jezeru, kao polaznici međunarodne Ljetne škole makedonskog jezika od 21. do 29 srpnja. Već šesti put Vijeće makedonske nacionalne manjine grada Zagreba organiziralo je boravak i pohađanje Ljetne škole za učenike makedonskog jezika nekoliko zagrebačkih osnovnih i srednjih škola. U rubrici opširnije pročitajte i pogledajte kako nam je bilo.
Krenuli smo 21. srpnja u večernjim satima s autobusnog kolodvora žutim Hisarovim autobusom prema istoku Hrvatske, kroz Srbiju prema jugu i Makedoniji. U ranim jutarnjim satima 22. srpnja stigli smo u Makedoniju i oko podneva došli do našeg odredišta na Ohridskom jezeru, u hotel Kongresni centar u mjestašcu Konjsko na obali Ohridskog jezera. Smjestili smo se u sobama i upoznali s ostalim polaznicima škola iz različitih europskih država, ali i iz udaljenih krajeva svijeta kao što su Australija i Kanada. Vrlo smo se brzo sprijateljili i počeli zajednički družiti, pokušavajući se sporazumjeti na makedonskom, engleskom i hrvatskom jeziku.
Svaki dan imali smo nastavu makedonskog jezika i kulture sa svojim učiteljicama, a ostatak dana bio je predviđen za slobodne aktivnosti, odlazak na plažu ili posjet Ohridu i okolnim mjestima. Tijekom nastave naučili smo riječi makedonske narodne pjesme Makedonsko devojče i makedonske himne Denes nad Makedonija. Naši domaćini su nam gotovo svakoga dana organizirali brojne zanimljive izlete, na kojima smo puno toga naučili iz povijesti Makedonije i Ohrida, vidjeli lijepu prirodu i često zaboravili da nismo na obali mora, već jezera.
Ohridsko jezero nalazi se na samom jugu Makedonije, na granici s Albanijom, dugačko je više od 30 kilometara i jedno je od najstarijih i najdubljih jezera u Europi. Na obalama jezera nalaze se dva grada: Ohrid i Struga. Antički Grci su Ohridsko jezero nazivali Bijelim jezerom. Ljudi iz 30-ak sela na obalama Ohridskog jezera bave se najviše ribarstvom i turizmom. Svi smo bili oduševljeni čistom vodom i prekrasnom plažom nekoliko metara od našeg hotela – na toj smo plaži provodili mnogo vremena i kupali se svaki dan na malom molu, pogotovo prva dva dana jer smo bili umorni od puta i uživali na plaži svaki put prije i poslije nastave.
Trećeg dana posjetili smo poznate ohridske spomenike i mjesta od značaja za povijest ovog grada: Samuilovu tvrđavu, Plaošnik, Amfiteatar te crkve Sveti Jovan Kaneo i Sveta Sofija. Također smo šetali po Ohridu koji nas je oduševio svojim uskim kamenitim uličicama i neobičnim starinskim kućama, kao da smo ušetali u neko drugo vrijeme i neko davno prošlo stoljeće. Na svakom koraku nalaze se crkvice i mali trgovi, neobični krovovi i kamenom popločene ulice. Samuilova tvrđava dominira na uzvisini nad gradom, a nazvana je po caru Samuilu. Nakon obilaska tvrđave, spustili smo se do Plaošnika na kojemu se nalaze arheološki ostaci starih građevina, a na kraju smo posjetile stare crkvice kojih je u Ohridu nekad bilo čak 365, po jedna za svaki dan u godini.
Sljedećeg dana naši su nas ljubazni domaćini opet iznenadili izletom, ovaj put bila je to prava avantura i nešto što ćemo svi pamtiti cijeli život. Posjetili smo Zaljev kostiju i kad su nam rekli da idemo tamo, jedva smo čekali da vidimo što se krije iza tog pravog gusarskog i opasnog naziva. Nismo se razočarali! To je pravi muzej, ali na vodi! Većina nas nikad nije imala priliku posjetiti tako veliki muzej na otvorenom i vidjeti iz prve ruke kakve su kuće naši preci gradili, što su jeli i kako su se odijevali prije nekoliko tisuća godina. Na malom otočiću u zaljevu arheolozi i povjesničari rekonstruirali su sojenice (kuće na vodi) i posjetiteljima dočarali kako su ljudi nekad živjeli.
Predzadnji dan našeg boravka na Ohridskom jezeru zajednički smo posjetili Sveti Naum, samostan iz 9. stoljeća. Sagrađen je na visokoj stijeni iznad jezera i s njega se pruža predivan pogled na cijelu okolicu. Te smo večeri imali i završnu zabavu u našem hotelu i bili smo malo tužni jer tako brzo napuštamo svoje nove prijatelje i učiteljice. Večera je kao i svaki put bila jako ukusna, kuhari su nam spravljali makedonske slane i slatke specijalitete, a pogotovo smo uživali u slasticama kao što su tulumbe i baklave.
U petak ujutro krenuli smo u Skoplje, glavni i najveći grad Makedonije. Prvo smo u pratnji vodiča obišli tvrđavu Kale, povijesnu utvrdu iznad rijeke Vardar. A onda smo se prošetali do Stare skopske čaršije, dio starog dijela grada u kojemu se nalaze mali dućani i uličice, pune starih obrta, crkvica i džamija. Tu se nalazi i Bit-Pazar, stara tržnica. Tada smo obišli i poznati trg Filipa II. Makedonskog i preko starog Kamenog mosta došli do trga sa spomenikom Aleksandru Makedonskom. Na kraju smo posjetili Muzej Majke Tereze. Nakon što smo se upoznali s glavnim makedonskim gradom i vidjeli mnogo zanimljivih spomenika i ulica, na redu je bio povratak u Hrvatsku našim domovima.
Umorni, ali puni dojmovi i novih znanja, bili smo sretni što nam je pružena prilika da bolje upoznamo srodni slavenski jezik i steknemo nova prijateljstva od kojih će se neka nastaviti. Ovo sasvim sigurno nije naš posljednji susret s Makedonijom, drevnom kulturom i divnim jezikom. Hvala našim sugrađanima, zagrebačkim Makedoncima, što su nam pružili priliku da vidimo Ohridsko jezero i produbimo svoje znanje makedonskog jezika.
Lea P., učenica OŠ Nikole Tesle iz Zagreba
U osnovnoj školi Nikole Tesle od 2005. godine održava se nastava Njegovanja makedonskog jezika i kulture po "modelu C", po dva sata tjedno (subotom).Nastavu pohađaju učenici koji žele naučiti makedonski jezik i upoznati se s makedonskom kulturom i tradicijom.
U našoj školi makedonski jezik uči se kao jezik manjina. Ove školske godine je bilo 17 učenika, od kojih sedam naših učenika, a 10 iz drugih škola u Zagrebu. U školskoj godini 2010/11 učenici koji pohađaju predmet makedonski jezik bili su jako vrijedni i zaslužili petice koje su dobili u svjedodžbu.
Tijekom cijele godine učenici grupe bili su vrlo aktivni;
Kočo Racin jedan je od utemeljitelja moderne makedonske poezije. Zbirka njegovih pjesama pod nazivom "Beli mugri" ("Bijela svitanja") tiskana je 1939. godine u Samoboru. U tu čast, svake se godine održava manifestacija "Racinov dan" u Samoboru. Ove godine, 27. studenog 2010. su i učenici koji uče makedonski jezik bili dio programa. Recitirali su pjesme makedonskih autora.
Tjedan kasnije, 5. prosinca 2010., su zajedno s učenicima diljem Hrvatske, koji također uče makedonski jezik, imali nastup u "Češkoj besedi" u Zagrebu na Dan Zajednice Makedonaca u RH.
U školi se i ove godine održao Božićni sajam koji je imao humanitarni karakter. Mi smo također imali štand na kojem smo prodavali čestitke s makedonskim šarama i motivima koje smo sami izradili.
Na satu makedonskog jezika se ne uči samo makedonski jezik, nego se uči i predstavlja i makedonska kultura i tradicija. Krajem godine, na satu smo izveli običaje za Badnjak i Božić, praznici koji su od posebnog značaja za Makedonce. U Makedoniji se kaže: "Pred Božik, zad Božik, kaj i da si - doma da si" (Prije Božića, poslije Božića, gdje god da si, doma da si"). Kako je to praznik na kojem se okuplja porodica, na satu su bili prisutni i roditelji i braća i sestre učenika s kojima smo podijelili kruh i tražili paričku (novčić).
Sastav Ezerki djeluje pod okriljem hrvatsko-makedonskog društva u Zagrebu, a njeguje tradicionalni makedonski glazbeni izričaj. Ezerki već 13 godina uspješno nastupa u državi i izvan njenih granica, surađujući s brojnim hrvatskim i inozemnim glazbenim imenima. Uz njih, nastupa i bend 7/8 (sedum osmini) koji, uz uobičajene instrumente, sviraju i neke autentične makedonske - tapan, kaval, daire.
Njihova voditeljica je gospođa Lena Đapić, koju smo krajem veljače ugostili. Učenici su zajedno sa svojim roditeljima radili martinke, tipičan makedonski običaj kojim se pozdravlja dolazak proljeća, buđenje prirode i dočekuju se ptice selice. Za to imamo i video zapis ekipe HTV, koji je 26.veljače 2011. prikazan u emisiji "Prizma".
Godine 1963. Skopje je pogodio katastrofalan zemljotres. Pomoć je stizala sa svih strana. Japanac Kenzo Tange je izradio urbanistički plan grada. Ove godine je grad Fukušimu pogodio cunami. Dirnuti tragedijom koja se dogodila, na svoj smo način odlučili pomoći Japanu: izradili smo ždralove, čitali tekstove o djevojčici Sadako Sasaki, napravili plakat s našim aktivnostima i poslali ga u veleposlanstvo Japana u RH. Ubrzo je stigao i odgovor japanskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj, pismo zahvale, gospodina Yoshija Tamure koji u cijelosti možete pročitati na našim stranicama škole.
Na završnoj priredbi u školi "Pokaži što znaš" izveli smo dramski tekst "Prava vrijednost prstena" prema tekstu Jorgea Bucaya.
Pripadnost nacionalnoj manjini nije uvjet. Nastavu pohađaju i učenici koji nisu pripadnici makedonske manjine, ali koji žele naučiti makedonski jezik i upoznati se s makedonskom kulturom i tradicijom. Predmet Njegovanje makedonskog jezika i makedonske kulture je izborni predmet i učenici dobivaju ocjenu koja ulazi u prosjek.
Osim izučavanja jezika, na satu radimo i rukotvorine od papira, konca, tkanine, te izrađujemo ukrasne predmete tipične za makedonsku tradiciju.
Dođite i pridružite nam se.
Srdačno,
Tinka B. Krsteva,
Prof. makedonskog jezika