Osnovna škola Nikole Tesle Zagreb

Krenuli smo 21. srpnja u večernjim satima s autobusnog kolodvora žutim Hisarovim autobusom prema istoku Hrvatske, kroz Srbiju prema jugu i Makedoniji. U ranim jutarnjim satima 22. srpnja stigli smo u Makedoniju i oko podneva došli do našeg odredišta na Ohridskom jezeru, u hotel Kongresni centar u mjestašcu Konjsko na obali Ohridskog jezera. Smjestili smo se u sobama i upoznali s ostalim polaznicima škola iz različitih europskih država, ali i iz udaljenih krajeva svijeta kao što su Australija i Kanada. Vrlo smo se brzo sprijateljili i počeli zajednički družiti, pokušavajući se sporazumjeti na makedonskom, engleskom i hrvatskom jeziku.

Svaki dan imali smo nastavu makedonskog jezika i kulture sa svojim učiteljicama, a ostatak dana bio je predviđen za slobodne aktivnosti, odlazak na plažu ili posjet Ohridu i okolnim mjestima. Tijekom nastave naučili smo riječi makedonske narodne pjesme Makedonsko devojče i makedonske himne Denes nad Makedonija. Naši domaćini su nam gotovo svakoga dana organizirali brojne zanimljive izlete, na kojima smo puno toga naučili iz povijesti Makedonije i Ohrida, vidjeli lijepu prirodu i često zaboravili da nismo na obali mora, već jezera.

Ohridsko jezero nalazi se na samom jugu Makedonije, na granici s Albanijom, dugačko je više od 30 kilometara i jedno je od najstarijih i najdubljih jezera u Europi. Na obalama jezera nalaze se dva grada: Ohrid i Struga. Antički Grci su Ohridsko jezero nazivali Bijelim jezerom. Ljudi iz 30-ak sela na obalama Ohridskog jezera bave se najviše ribarstvom i turizmom. Svi smo bili oduševljeni čistom vodom i prekrasnom plažom nekoliko metara od našeg hotela – na toj smo plaži provodili mnogo vremena i kupali se svaki dan na malom molu, pogotovo prva dva dana jer smo bili umorni od puta i uživali na plaži svaki put prije i poslije nastave.

Trećeg dana posjetili smo poznate ohridske spomenike i mjesta od značaja za povijest ovog grada: Samuilovu tvrđavu, Plaošnik, Amfiteatar te crkve Sveti Jovan Kaneo i Sveta Sofija. Također smo šetali po Ohridu koji nas je oduševio svojim uskim kamenitim uličicama i neobičnim starinskim kućama, kao da smo ušetali u neko drugo vrijeme i neko davno prošlo stoljeće. Na svakom koraku nalaze se crkvice i mali trgovi, neobični krovovi i kamenom popločene ulice. Samuilova tvrđava dominira na uzvisini nad gradom, a nazvana je po caru Samuilu. Nakon obilaska tvrđave, spustili smo se do Plaošnika na kojemu se nalaze arheološki ostaci starih građevina, a na kraju smo posjetile stare crkvice kojih je u Ohridu nekad bilo čak 365, po jedna za svaki dan u godini.

Sljedećeg dana naši su nas ljubazni domaćini opet iznenadili izletom, ovaj put bila je to prava avantura i nešto što ćemo svi pamtiti cijeli život. Posjetili smo Zaljev kostiju i kad su nam rekli da idemo tamo, jedva smo čekali da vidimo što se krije iza tog pravog gusarskog i opasnog naziva. Nismo se razočarali! To je pravi muzej, ali na vodi! Većina nas nikad nije imala priliku posjetiti tako veliki muzej na otvorenom i vidjeti iz prve ruke kakve su kuće naši preci gradili, što su jeli i kako su se odijevali prije nekoliko tisuća godina. Na malom otočiću u zaljevu arheolozi i povjesničari rekonstruirali su sojenice (kuće na vodi) i posjetiteljima dočarali kako su ljudi nekad živjeli.

Predzadnji dan našeg boravka na Ohridskom jezeru zajednički smo posjetili Sveti Naum, samostan iz 9. stoljeća. Sagrađen je na visokoj stijeni iznad jezera i s njega se pruža predivan pogled na cijelu okolicu. Te smo večeri imali i završnu zabavu u našem hotelu i bili smo malo tužni jer tako brzo napuštamo svoje nove prijatelje i učiteljice. Večera je kao i svaki put bila jako ukusna, kuhari su nam spravljali makedonske slane i slatke specijalitete, a pogotovo smo uživali u slasticama kao što su tulumbe i baklave.

U petak ujutro krenuli smo u Skoplje, glavni i najveći grad Makedonije. Prvo smo u pratnji vodiča obišli tvrđavu Kale, povijesnu utvrdu iznad rijeke Vardar. A onda smo se prošetali do Stare skopske čaršije, dio starog dijela grada u kojemu se nalaze mali dućani i uličice, pune starih obrta, crkvica i džamija. Tu se nalazi i Bit-Pazar, stara tržnica. Tada smo obišli i poznati trg Filipa II. Makedonskog i preko starog Kamenog mosta došli do trga sa spomenikom Aleksandru Makedonskom. Na kraju smo posjetili Muzej Majke Tereze. Nakon što smo se upoznali s glavnim makedonskim gradom i vidjeli mnogo zanimljivih spomenika i ulica, na redu je bio povratak u Hrvatsku našim domovima.

Umorni, ali puni dojmovi i novih znanja, bili smo sretni što nam je pružena prilika da bolje upoznamo srodni slavenski jezik i steknemo nova prijateljstva od kojih će se neka nastaviti. Ovo sasvim sigurno nije naš posljednji susret s Makedonijom, drevnom kulturom i divnim jezikom. Hvala našim sugrađanima, zagrebačkim Makedoncima, što su nam pružili priliku da vidimo Ohridsko jezero i produbimo svoje znanje makedonskog jezika.

Lea P., učenica OŠ Nikole Tesle iz Zagreba