Osnovna škola Nikole Tesle Zagreb

    Put je trajao dugo, čak 23 sata no sva je muka putovanja nestala kad smo ugledali plavetnilo Ohridskog jezera i kad nas je dočekalo ljubazno osoblje hotela Kongresni centar. Nakon smještaja u sobe i kratkog odmora, naša devetnaestočlana grupa uključujući i nas dvije voditeljice i nekoliko roditelja, krenula je na naš stari mol gdje smo cijelo popodne uživali skačući u vodu i zabavljajući se na plaži. Svake godine nađemo novu zabavu, ove smo se godine vozili u pedalinama, kartali, igrali se lopova i pandura i crne kraljice i, naravno, šetali gradom Ohridom i njegovim plažama, uživali u ohridskim biserima i svim ljepotama koje taj najjužniji makedonski biser nudi.

    Naravno da se i učilo, u jutarnjem terminu djeca su bila u školi produbljujući znanje o makedonskom jeziku i kulturi sa svojoj učiteljicom, a mi voditeljice smo to vrijeme iskoristile za planiranje aktivnosti s djecom i organiziranje izleta.

    Tako smo ponovili izlet brodom u Manastir Sveti Naum kojeg je osnovao 895. g. sv. Naum, pred kraj svog života. Manastir se nalazi 29 km južnije od Ohrida, neposredno uz albansku granicu, na visokoj stijeni iznad jezera. Tamo su i izvori Crnog Drima. Samostanska crkva podignuta je oko 900 god. i sv. Naum je ondje pokopan. Osim što je sv. Naum Ohridski bio suvremenik sv. Klimenta Ohridskog i jedan od najznačajnijih učenika sv. Ćirila i Metoda, bio je poznat i po svojoj čudotvornoj iscjeljiteljiskoj moći. Na stubovima u kapelici u kojoj je pokopan nalaze se ostaci glagoljičnih i ćirilićnih natpisa iz 10. st. što svjedoči o počecima slavenske pismenosti. Prislonili smo uši na njegov grob u kapelici i čuli otkucaje njegova srca. Manastir krase paunovi – rajske ptice koje se smatra simbolom kršćanstva, a neki ljudi kažu da se njihovi krikovi čuju čak do izvora Crnog Drima. I tu smo u predivnim drvenim sjenicama priredili sami sebi piknik jer, nahranili smo dušu, ali ni tijelo ne smije ostati zanemareno.  Zatim smo prošetali plažom  u podnožju manastira i opet se kupali u predivnom, ali ovdje malo hladnijem jezeru.

   Posjetili smo i Memorijalni centar u gradu Kruševu u kojem je rođen i živio Toše Proeski, pjevač anđeoskog glasa, kako su ga mnogi nazivali, nije bio samo pjevač već i veliki humanitarac. Naime, 2003. godine dobio je humanitarnu nagradu  Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF – ov  veleposlanik dobre volje pomagao je djeci. Njegova pjesma "This world", snimljena 2004.  postala je UNICEF-ova himna.Posjetili smo i manastir čiju je izgradnju Toše za života financirao. Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći  16. 10. 2007. godine u 26. godini života oko 6,20 sati kod Nove Gradiške na  Autocesti A3 Zagreb – Lipovac, na putu iz Skopja prema  Zagrebu.

    Memorijalni centar, objektom i kompozicijom, izražavaju njegovu osobnost i djela po kojima je bio poznat. Križ kao simbol njegove iskrene vjere u Boga, beton kao simbol jednostavnosti i dugovječnosti, staklo kao simbol čovjekove prolaznosti i ranjivosti i voda kao simbol čistoće i života kojima je zračio ovaj čovjek.
   Vrhunsko umjetničko djelo čiji je interijer samo uvod u ono što vas očekuje unutra, a unutra je ono bez čega priča ne bi bila potpuna - tamo su njegove pjesme, instrumenti, tamo je njegov lik, tamo su osjećaji, tamo su emocije, tamo je čovjek koji je zauvijek zadužio sve nas i čitavu Makedoniju, to je priča o Toši, istaknuo je premijer Gruevski na otvaranju u travnju 2011. godine.

  Prošetali smo i Kruševom, gradićem u središnjoj Makedoniji, južno od Skopja. Kruševo ima 5 507 stanovnika, smješteno je na nadmorskoj visini od čak 1350 m tako da smo se popeli s ohridskih 600 m nad morem do kruševske visine. Gradić je sam po sebi mali muzej tradicionalne arhitekture 18. i 19. st. U gradu se nalazi spomenik Makedonium ( posvećen  ilindenskom ustanku), kao i Muzej posvećen Kruševskoj Republici i Ilindenskom ustanku koji smo posjetili. Saznali smo nešto i o povijesti Kruševa.  Na početku  20. st. Kruševo postaje sjedište nekadašnje  Kruševske Republike za  Ilindenskog ustanka 1903. U to vrijeme je u Kruševu živjelo oko 4.000 Vlaha i oni su predstavljali dvije trećine stanovništva. Za  Kruševske Republike uspostavljena je multinacionalna vlada, trojica ministara bili  Vlasi, kao i lokalni vojni  lider Pitu Guli  čiji je grob preko puta Tošina i na oba smo zapalili svijeće. Saznali smo da je poginuo braneći Republiku, i time postao makedonski narodni junak. U  Makedoniji se i danas na Kruševsku Republiku gleda kao na uspješan model etničke suradnje.

   Našim izletima nije bilo kraja tako da smo otišli i do Biljaninih izvora, mjesta na kojem je prema legendi Biljana platno belala. Tu smo i pokušali otpjevati pjesmu Biljana platno beleše. Na tom mjestu postavljena je 11 metarska replika ribarskog jedrenjaka. Domaćini kažu da je to najveća replika u Makedoniji koju je  izradio stolar Petre Ničevski iz ohridskog sela Konjsko.

Približavao se dan povratka što nas uvijek pomalo rastuži, no našu tugu osvjetljava nada da ćemo sljedeće godine opet doći i saznati nešto novo jer je Makedonija, u što smo se uvjerili mnogo puta, nepresušan izvor ljepota svake vrste.

   U Zagreb smo došli oko 13 sati u nedjelju nakon napornog i dugog puta, no ništa nije moglo omesti i umanjiti naše ushićenje i zadovoljstvo viđenim i doživljenim.

   Naša su srca opet puna.

                             Pedagoške pratiteljice: Željka Cvetkovski, odgajateljica

                                                            Jasminka Možgon Jarić, prof. hrv. jezika