Kazališna predstava Tko pjeva, zlo ne misli
Autor: Martina Nevistić-Bagarić, 7. 2. 2020.
U školi smo pročitali knjigu Vjekoslava Majera Dnevnik malog Perice, pogledali film Kreše Golika Tko pjeva, zlo ne misli, snimljen prema knjizi, te smo odlučili pogledati i istoimenu predstavu. Dana 22. siječnja 2020. godine svi sedmi razredi, u pratnji svojih razrednika i profesorice Hrvatskog jezika pogledali su predstavu Tko pjeva, zlo ne misli u Hrvatskom narodnom kazalištu. Redatelj ove odlične predstave je Rene Medvešek.
Kada je predstava počela, na pozornici je bila scena na više katova, što mi se veoma svidjelo jer tako nemamo osjećaj da pratimo samo iste likove kroz cijelu priču. Na najnižem dijelu bio je Franjin, Anin i Peričin stan, na drugom dijelu gostionica Kod Žnidaršića . U prvoj sceni Ana i Franjo planiraju izlet na kojemu će upoznati gospodina Fulira. Svi su likovi odjeveni u odjeću iz tog doba te govore zagrebačkom kajkavštinom . Također mi se sviđa što, uz glazbu, glumci udaraju ritam, zvižde i pjevuše kako bi upotpunili pjesmu ili događaj. Svi glumci odlično glume i pjevaju. Glumica Ivana Boban u ulozi Mine glumi da ne zna pjevati, što mi se osobito svidjelo. Nije mi se svidjelo što je Pericu glumila žena, te ga uopće nisu uključili kao jednog od glavnih likova, nego uvijek samo stoji pored i pjeva s ostalima. Najdraži mi je lik Franjo, u izvedbi Dušana Bućana, jer je najsmješniji i najenergičniji. Najdojmljivija mi je scena kad Franjo maše hrvatskom zastavom i sabljom te pjeva.
Nakon što smo pročitali knjigu, pogledali film i predstavu, zaključujem da mi je bio najdraži film jer je najzabavniji i najoriginalniji.
Lucija S.,7.a
.png)
