Putovali smo autobusom, redovitom linijom za Strugu, tako da je naša avantura počela rastankom od roditelja na zagrebačkom autobusnom kolodvoru. Put  je bio dug, ali djeca su ga odlično podnijela. Nisu previše odmarali, bili su previše uzbuđeni zbog svega što ih je čekalo.

Troje djece iz Vukovara nam se pridružilo na Spačvi, a još troje smo skupili u Makedoniji.

Prva slika nakon ulaska u Makedoniju je bila prekrasan izlazak Sunca, a ubrzo nakon toga smo svi uživali u pogledu na Ohridsko jezero.

U hotelu Kongresen centar su nas dočekali ljubazni djelatnici i predstavnica Agencije za iseljeništvo Republike Makedonije Biljana Kostova.

Vrlo organizirano i brzo smo se smjestili, u jako luksuzne sobe , uglavnom dvokrevetne, sa TV, internetom, a zatim krenuli na ručak.

Nastava se odvijala u terminima popodne od 18-19,30 i ujutro od 10-11,30. Upoznali smo i druge učenike Makedonce iz Francuske, Njemačke, Austrije, Kanade. Sve su ih uspješno vodile kroz nastavu učiteljice Milka Trimčevska  i Tinka Krsteva.

Vrijeme smo provodili u puno kupanja u jezeru, na hotelskoj plaži ili skačući sa obližnjeg mola, šetali smo se navečer oko hotela i išli u Ohrid na sladoled.

Išli smo i na izlete… Razgledali smo Samoilovu tvrđavu,penjali smo se po zidinama i vidjeli kakve su sve iskopine skrivaju, crkvu Sv Klimenta (Plaošnik). Spustili smo se do antičkog amfiteatra, sjedili na njegovim sjedalima starim preko 2200 godina, crkve Sv Sofije.

Odvezli smo se do manastira Sv Nauma gdje smo slušali kako srce kuca na njegovom grobu i gledali kako paunovi, čak i mali slobodno šeću. Vidjeli smo ušće Crnog Drima u Ohridsko jezero, Zaljev kostiju- prapovijesno naselje na vodi i pripadajući muzej…

Kod povratka, autobus je došao po nas ispred hotela, prema ranijem dogovoru. Svi smo se ukrcali i pozdravili sa svim dragim ljudima, našim novim prijateljima.

Nakon dugog povratka kući, svima su nam ostala krasna, topla sjećanja i nada da ćemo se opet vratiti u ovu divnu zemlju.

Željka Cvetkovski